Slusam song filma.."ples sa vukovima".. tako puna naboja..romantike..ceznje..pjesma tjera me na razmisljanje..gdje sam...gdje idem..kuda cu doci...nemogu svoju dusu napiti..zelim smiraj..nekoga pored sebe...ispunjenje pravom rijecju.. Zar toliko trazim...ne vjerujem...ali zar ne trazimo to svi..toliko malo nam treba,a toliko je to "malo" nam nedostizno.Osjetim suze u ocima..ne izlaze...nedostizno mi se na momente cini tako blizu,tako blizu da osjetiti mogu.Trebam zivjeti..trebamo svi..Mozda ovo izgleda kao trabunjanje momenta jedne osobe..a mozda se samo otvorih...?