
Za sve mi je žao.
Za svaku suzu koju je netko pustio zbog mene.
Za svaki uništen dan zahvaljujući meni.
Za svaku laž koja je nekog povrijedila.
Za sve.
Stvarno mi je žao.


We were strangers, starting out on a journey

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, vjerujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k'o sto sjeverac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, tako će vas spustiti i do vašeg korjenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja. Samljeće vas do bjeline. Umjesiće vas, dok ne postanete gipki; A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hljeb za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali dio srca života. Budete li pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju i odete sa gumna ljubavi, u svijet koji ne poznaje godišnja doba gdje ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne posjeduje, niti dopušta da je posjeduju; Jer Ljubav je dovoljna ljubavi...
Kad volite, ne treba da kažete: «Bog mi je u srcu», već : «Ja sam u srcu Božijem».
I nemojte misliti da možete usmjeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrijednima, usmjeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što pjeva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nježnosti. Da vas rani sopstveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; Da otpočinete u poslijepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pjesmom slavljeničkom na usnama ?
