oprosti sto placem

jer nemam mira kad

u noci ovoj gitara svira.

oprosti sto lutam ulicama grada

hocu da te sratnem negdje iznenada

oprosti sto ima tvoje po knjigama pisem

, jer sjecanje na tebe ne mogu da izbrisem ...

Feelings..

Slusam song filma.."ples sa vukovima".. tako puna naboja..romantike..ceznje..pjesma tjera me na razmisljanje..gdje sam...gdje idem..kuda cu doci...nemogu svoju dusu napiti..zelim smiraj..nekoga pored sebe...ispunjenje pravom rijecju..
Zar toliko trazim...ne vjerujem...ali zar ne trazimo to svi..toliko malo nam treba,a toliko je to "malo" nam nedostizno.Osjetim suze u ocima..ne izlaze...nedostizno mi se na momente cini tako blizu,tako blizu da osjetiti mogu.Trebam zivjeti..trebamo svi..Mozda ovo izgleda kao trabunjanje momenta jedne osobe..a mozda se samo otvorih...?

SAN

S tobom mi nije dovoljan dan,
svaki je trenutak dragocjen s tobom.
želio bih dijeliti s tobom i san,
jer želim te imati uvijek sa sobom.

U tvoje snove ući ću nježno,
U njima ću slagati stihove za te,
Oni će ti reći da te ljubim vječno,
da najljepši si cvijet što u Božjem vrtu cvate.

A kada te jutro suncem zazove,
svi snovi tvoji postat će stvarnost,
ja ću ti pjevati pjesme nove,
njima ću reći, moja si sva radost!

Razmisljam!

Da li mi to sve u zivotu treba...cemu trazenje srodne duse,cemu trazenje bilo cega sto ne vodi nicemu..nekad je zaista bolje biti sam..neko ce mozda iz ovoga vidjeti moj crnjak u kojem sam ,i nece pogrijesiti.Ne zelim vise da se dokazujem ikome,tko me zna shvatit ce da drugaciji ne mogu biti,osim toga sto jesam.
Ne znam ni zasto ovo pisem,ali moram negdje izbaciti iz sebe sve sto me muci,jer ipak,bili su u pravu stari,kad su rekli..papir sve trpi..i istina je...samo reci cemo html trpi:)
Mali osmjeh na kraju..al nista bolje raspolozenje..problemi s ispitima,povjerenjem i mnogo toga se u zadnje vrijeme vrti oko mene i gubim snagu da se nosim s tim.Fakat ne znam vise ni sta da napisem..mozda i ovaj blog bude veoma brzo izbrisan..al makar kratko..um mi je malo rastereceniji.Hvala svima na strpljenju...

Za sve mi je zao

Za sve mi je žao.
Za svaku suzu koju je netko pustio zbog mene.
Za svaki uništen dan zahvaljujući meni.
Za svaku laž koja je nekog povrijedila.
Za sve.
Stvarno mi je žao.

Nepojmljivost

je rijeci koje izlaze iz mene..potpuno iskrene i sa toliko zara..da volim je,zar je to grijeh..sto slusam srce,a ne razum..danas,u doba nepravde i boli,srce moje,koje nekad kamen bjese,sada je ponovo zivo..ona mu je udahnula zivot,ljubav,sve sastojke biti postojanja.
Ucinila me boljim,osobom kakav sam nekad davno bio,nekada davno,nasla je nacina da to iz mene povuce ponovo na povrsinu,a da se ni truditi nije morala..osjecaj kada trnci prolaze kroz stomak,dok pricam s njom,sve sam to osjetio,bolje nego ikada prije.I da,sa njom..ona je kriva za sve sto je lijepo je sada u mom zivotu.Ona mi daje snagu da idem dalje,da stremim ka visem,ka njoj..moje srce zeli biti uz njeno..cuvati ga,njegovati,i postovati,gledati je kako mirno i spokojno spava,okruzena sigurnoscu,i ljubavlju.
Da,zelim zivot ovaj,zelim je pored sebe..zelim dati srce joj svoje..jer zivot je smatram prelijep kad nas je dvoje:)

Ono vrijeme

one price nase,oni pogledi nasi,oni osjecaji,ona dubina,ona ljubav..ono nesto tako lijepo i cisto..kao sunceve zrake,koje ulaze kroz moj prozor ranim jutrom..koje me miluju i bude,ono nesto nase,i samo nase,nesto specijalno..nadam se ponovit ce se ponovo..jos jace i trajnije..i sto ce ispuniti nase duse ljubavlju,bezuvjetnom i vjecnom.Ljubavi cemo uzvratiti ljubavlju.